Modeliranje i upravljanje lebdećim vjetroenergetskim sustavom zasnovanim na Magnusovu efektu
Doktorski rad, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska2025Lebdeći vjetroenergetski sustavi (LVE sustavi) su sustavi kojima se koristi energija vjetra na nadmorskim visinama iznad dosega konvencionalnih vjetroturbina, uz upotrebu lebdećeg tijela umjesto lopatica turbina te užadi umjesto tornja koji nosi turbinu. Time se pristupa vjetrovima bitno veće prosječne snage i stalnijeg intenziteta nego kod vjetrova bliže tlu, istovremeno smanjujući masu materijala za gradnju komponenti sustava te omogućavajući korištenje energije vjetra na lokacijama na kojima bi izgradnja konvencionalnih vjetroturbina bilo suviše kompleksna ili skupa. U svjetlu značajnog i stalnog povećanja potrošnje električne energije praćenog relativno malim padom udjela fosilnih goriva u strukturi njezinih izvora, sve izraženijih problema s klimom i okolišem uzrokovanih izgaranjem fosilnih goriva, te intenziviranja globalnih napora za rješavanje tih problema, navedene prednosti LVE sustava daju snažan poticaj njihovu razvoju.
Dva osnovna teorijska režima rada LVE sustava su (i) režim otpora, kod kojeg se generatori nalaze na lebdećem tijelu te koriste silu aerodinamičkog otpora i (ii) režim uzgona, kod kojeg se generator nalazi na tlu gdje ga pokreće uže prenošenjem aerodinamičke sile uzgona. Odatle slijedi osnovna podjela LVE sustava, na sustave s nošenim generatorima (NOG), s jednim ili više generatora na lebdećem tijelu, te sustave s nepokretnim generatorima (NEG), s generatorom fiksiranim na tlu. Kod NOG sustava užad koja povezuje lebdeće tijelo s tlom ima dvostruku ulogu mehaničke i električke veze i približno je konstantne duljine. Kod NEG sustava uže je namotano na vitlo preko kojeg ciklički pokreće generator te primarno obavlja ulogu mehaničke veze. Dvije daljnje značajne podjele LVE sustava su ona s obzirom na vrstu lebdjelice, na sustave s čvrstim lebdjelicama, nalik avionima i jedrilicama, i sustave s fleksibilnim lebdjelicama, poput zmajeva i jedara sličnih padobranskim krilima, te ona s obzirom na namjenu, koja može biti proizvodnja električne energije ili pogon vozila, najčešće brodova.
Razvoj LVE sustava uključuje, među ostalim: (i) modeliranje i simulaciju dinamike sustava, (ii) optimalno upravljanje sustavom, te (iii) uključivanje u elektroenergetski sustav i s time povezano skladištenje intermitiranog izvora energije na vremenskoj skali radnog ciklusa. Kod svih vrsta sustava, jedan od ključnih zahtjeva za ostvarivanje autonomnog rada u širokom rasponu radnih uvjeta je onaj za visokokvalitetnim regulacijskim sustavom, čija se sinteza najčešće temelji na matematičkom modelu dinamike sustava i često kao međukorak uključuje optimiranje, kojim se nastoji pronaći način za optimalno (maksimalno) korištenje raspoložive energije vjetra. To se općenito ispunjava postizanjem što većih aerodinamičkih sila kroz ostvarivanje povoljne trajektorije lebdeće jedinice u odnosu na brzinu vjetra, uz korištenje raznovrsnih aktuatora (npr. onih za zatezanje užadi koja razapinje fleksibilna jedra, zakrilcima na čvrstim krilima i sl.).
Ovaj rad nastao je u okviru FP7 projekta HAWE (High Altitude Wind Energy) te istražuje regulaciju NEG sustava kod kojeg je lebdeće tijelo valjak lakši od zraka koji, pokretan elektromotorom, rotira u struji vjetra, čime se djelovanjem Magnusovog efekta ostvaruje aerodinamička sila koja pokreće generator. Navedeni se sustav svojim aerodinamičkim obilježjima i izvedbom znatno razlikuje od većine ostalih LVE sustava. Primjerice, lebdjelica rotacijom ostvaruje znatnu silu uzgona i bez translatornog gibanja, promjenom brzine vrtnje valjka omogućuje se izravnija promjena aerodinamičkih koeficijenata, pogodna je za jednostavnije ostvarivo ravninsko gibanje (nasuprot prostornog), čime se ujedno bitno olakšava modularnu gradnju lebdeće jedinice (tj. upotrebu više lebdjelica na jednom užetu).
U radu je za HAWE koncept razvijen u okviru FP7 projekta provedeno matematičko modeliranje dinamike sustava, uključujući za njega specifične komponente, kao što su lebdeća jedinica, uže koje spaja lebdeću jedinicu s vitlom na tlu, te vitlo povezano s generatorom. Dobiveni model je zatim primijenjen u simulacijskoj analizi sustava te u optimizacijskoj studiji s ciljem istraživanja optimalnog upravljanja sa stanovišta maksimiziranja proizvodnje energije. Na temelju fizikalnih uvida dobivenih analizom optimizacijskih rezultata provedena je sinteza sustava regulacije za postizanje proizvodnje energije bliske optimalnoj. Konačno, razvijena strategija ispitana je putem računalnih simulacija. energija vjetra na velikim visinama; modeliranje i simulacija; optimalno upravljanje; maksimizacija proizvedene energije; analiza proizvodnje energije; Magnusov efekt; dinamika užeta varijabilne duljine; dinamika diskretnih mehaničkih sustava
Doktorski rad, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska
2025