Modeliranje uljnih spojki

Automobilske automatske transmisije sadrže niz uljnih spojki. U kritičnim prijelazninm intervalima prebacivanja stupnja prijenosa transmisije, moment transmisije odgovara momentu spojke induciranom putem trenja klizanja tarnih obloga. Stoga, precizan model automobilskog pogona namijenjen raznim simulacijama na računalu treba sadržavati precizan model uljnih spojki.

Razni modeli automobilskih pogona namijenjeni upravljanju koriste statički model spojki, gdje je moment spojke proporcionalan primijenjenom hidrauličkom pritisku i koeficijentu trenja ovisnom o relativnoj brzini spojke, hidrauličkom pritisku i temperaturi fluida. S ciljem točnije opisa procesa ukapčanja uljne spojke, nekoliko dinamičkih modela spojki s distribuiranim i skoncentriranim parametrima predloženo je u posljednoj dekadi. Ovi modeli uključuju dinamiku istiskivanja fluida opisanu Reynoldsovom jednadžbom i jednadžbom ravnoteže sila.

Uočeno je da su postojeći dinamički modeli spojki validirani samo za slučaj vrlo brze, približno skokovite promjene primjenjenog pritiska spojke. Kako bi se provela sveobuhvatnija (realističnija) validacija modela, dobavljen je potpun skup eksperimentalnih podata za spojku s i bez žlijebova. Temeljem ovih eksperimentalnih podataka, istražena su ograničenja statičkog modela spojke. Predloženo je jednostavno empirijsko proširenje dinamičkog modela sa skoncentriranim parametrima danog u (Berger et al., 1997.). Provedena je analiza spojke kako bi se poboljšao uvid u dinamičko ponašanje spojke u intervalu njenog ukapčanja, te olakšalo podešenje parametera spojke koji se teško mogu odrediti fizikalnim putem.

Dolje dana slika prikazuje neke od validacijskih rezultata za spojku bez žlijebova. Slična točnost modela nije postignuta i u slučaju spojke sa žlijebovima. Stoga je posebna pažnja posvećena poboljšanju modela spojke sa žlijebovima. Također, razmatrano je modeliranje pogonskog elementa spojke (aktuatora).